KO SVILENA BUBA KOJA TKA I UGIBA USRED SVOGA TKANJA

DVORAC OD BILJURA

fragmenti

scena 1.
Crno platno. U lijevom uglu platna, polahko, pojavljuje se svjetlost uokvirena discipliniranom ravninom prozora. Odvajanje crne niti noći od bijele niti dana. Zora ulazi kroz prozor u sobu.

Budi mladu, nježnu djevojku koja još nekoliko trenutaka sneno ostaje u krevetu. Onda se ona diže, svakodnevnom kretnjom, odlazi u kupatilo, sprema za izlazak.

Mlada, lijepo, moderno odjevena djevojka, s torbicom nehajno prebačenom preko ramena. Njezine kretnje, i njen hod odaju nehatan, uobičajeni tok dogadjanja. Vidimo je u tramvaju, sa drugim licima, potom u dječijem vrtiću, okruženu djecom, nasmijanu. Maglenje slike konotira stanovito vremensko događanje.

Slika je potom ponovno izoštrena. Djevojka je na putu nazad prema svom malom domu. Svraća u samoposlugu, na trenutke se zaustavlja pred izlozima, maše ponekom na pozdrav. Sasma nehajna djevojka.

Sumrak je. Djevojka ulazi u svoj stan, daje konatkt na magnetofonu iz kojeg se čuje Albinoniev Adagio G-moll. Rasprema se. Vraća se iz kupatila u noćnoj odjeći, liježe u krevet. Onda čuje korake sa ulice, najprije jedva čujne, koji teku uporedo sa muzičkom temom, da bi od slijedećeg trenutka oni neko vrijeme bili u prvom zvučnom planu, izgubivši se potom u Albinonievoj glazbi. Ovo je prvo, sasma diskretno djevojčino susretanje sa koracima.

Završetak muzičke teme, mrak i tišina.

scena 9
Crno platno. U lijevom uglu platna, polahko, pojavljuje se svjetlost uokvirena discipliniranom ravninom prozora. Odvajanje crne niti noći od bijele niti dana. Zora ulazi kroz prozor u sobu. Budi djevojku čije lice izražava olakšanje. Još koji čas ona ostaje u krevetu, promatrajući stolicu u dnu svoga ležaja. Preko nje je odložena jakna, kao ličinka leptira. Djevojka se diže, smireno priprema za izlazak.

Na ulici je, upravljena u drugom smjeru od onog u kom smo je navikli vidjeti odlaziti. Približava se zgradi koju bismo po uniformiranim ljudima koji u nju ulaze i iz nje izlaze mogli identificirati kao policijsku. Djevojka se zaustavlja u njezinoj blizini, stoji jedan trenutak, a onda ulazi u autobus koji se tu zaustavlja.

Vidimo je medju drugim licima, smirenu i odredjenog izraza lica nekog koji zna što hoće. Izlazi iz autobusa, upravlja se prema zgradi okruženoj parkovima i žičanom ogradom. Kroz njezine puste hodnike čuje se samo zvuk djevojčinih koraka u od ranije nam poznatom ritmu, nešto malo reskijem. Po rjetkim licima pored kojih djevojka prolazi u hodniku razaznajemo da je to duševna bolnica.

>>>



HANDEL "ORATORIJ SOLOMON", ARIJA KRALJICE OD SABE, HOĆE LI SUNCE ZABORAVIT DA GRANE, KARINA GAUVIN
  • Follow me on Academia.edu
  • Log in or create an account

    fb iconLog in with Facebook
    DMC Firewall is developed by Dean Marshall Consultancy Ltd