KO SVILENA BUBA KOJA TKA I UGIBA USRED SVOGA TKANJA

ČUDNA JADA OD SARAJ'VA GRADA






NE, ONI NE PJEVAJU STIH IZ NASLOVA. RIJEČI IZ NASLOVA PJEVAM JA. BEZGLASNO! MALE ROMSKE SEVDALIJE KOJI HARAJU SARAJEVOM URLAJU "ORIGINALNU" SEVDALINKU O MOSTARSKOM JADU, evo, upravo dok ovo pišem, na trećem katu austrijskog zdanja, ko da mi pjeva, grlato, ravno u moje uši:

RECI MAJCI ŠTA TE BOLI DUŠO
MENE BOLI I SRCE I GLAVA
JER MOJ AHMO S DRUGOM RAZGOVARA




Sevdaluši nije više od 4 godine, ako joj nije i čitava godina manje. Ona je mala sestrica ili sestrična sevdalije s gornjeg videa (i njega sam slušala urlati mi na uho):

MILA MAJKO, NEMOJ AHME KLETI, REKO ME JE NA JESEN UZETI

Ne sumnjam da će svako u Bosni prepoznat odmah riječi prelijepe bosanske sevdalinke. Da je ne zaboravimo, pjeva nam je, ne! VRIŠTI NAM JE, svakog dana, u Ferhadiji ulici, u Sarajevu, pred prodavnicom "Kids" - odjeće za klince - jedno malo Romče. Djevojčica ne starija od 3-4 godine. Ona je druga generacija "interpetarora" iste pjesme, druga ili čak treća generacija djece koje sam poratno znala uvest u svoj stan, nahranit, i otpremit s kojom konzervom, dok nisam ugledala ZABRINUTE na međukatu: majku, sad već nanu, i babu, sad već prababu. Istu onu što nas je godinama presretala po sarajevskim ulicama s udovima koji se neprestano tresu. Svo to vrijeme, najpostojanija, ko mater familias, pojavljuje se žena nekog muža, za kojeg su mi potonjeg u svim službama rekli da odradjuje negdje u nekom zatvoru u Srbiji kaznu zbog ubojstva. Tu istu ženu, mamu, nanu, babu, baku, sad možda već i prananu, zajedno sa njenom raznogeneracijskom svitom - kažu - uredno dovezu do "Vječne vatre", pravo iz Srbije. Ima ona i bh. papire (dobila ih u ratu, tvrdi isti policijski izvor), a po nekim (sudskim i socijalnim), koji nalikuju mašti, ima čak i vilu s kapijom koja se otvara na daljinski u gradu Zavidovići, čini mi se. "Majka" cijele te romske armije navodno iz Srbije rasporedi svoju siću po Ferhadiji. I počinje urlanje! 

Sjetit će je se gradjani Sarajeva, iako je od prošle godine pod hidžabom (ohrabrila je valjda ona naša poetesa na potezu izmedju Pariza i Sarajeva): to je ista ona Mati koja je prije nekoliko godina znala prosjačiti kod Katedrale bosih nogu, po ledu i ciči-zimi, a u ostalim je godišnjim dobima dabome! uredno obuvala cipele. Nije da ja ovdje otkrivam vodu. Ja ovdje samo podsjećam gradjane da je u modernim vremenima organizirani humani rad daleko djelotvorniji od humanizma kojeg usput prosipamo po ulicama koje su rupe bez dna. To je bijeda koja nikad ne prestaje, jer je kriminalno instrumentalizirana!

I ne samo to! 

Vidim jednom jednog Talijana (sam se tako predstavio) kako fotografira Sina rečene Majke, a Brata spomenute Male sevduše, ako ne i dajiđu. Ovaj je tog ljeta (sad je valjda, kao odrasliji, na značajnijem zadatku, ne vidjam ga) na istom mjestu kod "BebaKids"-a i "Manga" (udružen s THE OLD BELL-OM) razvlačio pamet nas komšija, i osjetljivihih prolaznika, koji bi na tom mjestu, na domak Ferhadije džamije ubrzali dalje. Razvlačio urlajući (baš ko i mala sevduša s početka ove priče) do falsceta dva-tri stiha iste sevdalinke, no on još prateći se sam na harmonici.

Promatram: dade taj Talijan Sevdaliji neku siću, i znak da nastavi svirat i urlikat po istoj, dok se on, dotični stranac, ne nafilmuje, nenagleda, nenafotografira usred našeg - europskog - grada. Upitam gospodina Talijana zašto to radi (a sebe, zašto to radi u mom rodnom gradu, i u mojoj rodnoj ulici), zašto potiče to urlanje, i još ga snima. "Da uhvatim - "capture" - što više različitih bosanskih lica", bio je njegov odgovor. Bože, spasi moj um!

>>>
 
  • Follow me on Academia.edu
  • Log in or create an account

    fb iconLog in with Facebook
    DMC Firewall is developed by Dean Marshall Consultancy Ltd